ADHD kod djece i odraslih: simptomi, dijagnoza i kako pomoći

14. lipnja 2026.

Dijete teško prati nastavu, stalno nešto zaboravlja, ne može mirno sjediti ili djeluje kao da "ne sluša"? Mnogi roditelji pitat će se je li riječ o neposluhu, razvojnoj fazi ili ADHD-u. Razgovarali smo s Markom Ferekom iz Udruge Buđenje o prvim znakovima ADHD-a, dijagnostici, podršci djeci i odraslima te načinima kako živjeti bez stigme.

ADHD pogađa oko 5–7% djece školske dobi, što znači da u gotovo svakom razredu postoji barem jedno dijete s ovim poremećajem. Iako se češće dijagnosticira kod dječaka, kod djevojčica simptomi često ostaju “ispod radara” jer su manje vidljivi ili drugačiji. Marko Ferek, kojem je ADHD dijagnosticiran tek u 22. godini, opisuje dijagnozu kao trenutak koji mu je objasnio godine osjećaja manje vrijednosti i nerazumijevanja.

Rani znakovi i dijagnoza

Prvi znakovi mogu se primijetiti već u predškolskoj dobi, no dijagnoza se najčešće postavlja polaskom u školu, kada rastu zahtjevi za koncentracijom.

Najčešći simptomi uključuju:

1. kratku pažnju i rastresenost 
2. hiperaktivnost ili unutarnji nemir 
3. neorganiziranost i teškoće dovršavanja zadataka 
4. poteškoće s praćenjem nastave 

Jedan od paradoksa ADHD-a jest da djeca mogu imati iznimno snažnu koncentraciju na ono što ih zanima, do te mjere da “utonu u svoj svijet”, što se često pogrešno tumači kao nepažnja. Za dijagnostiku se preporučuju stručnjaci u ustanovama poput poliklinika Kocijan Hercigonja, Psihološki centar Sekušak-Galešev, Studio Coralina, te naravno Edukacijsko-rehabilitacijski fakulteti (ERF) na Borongaju. Savjetima i uputstvima može pomoći i Udruga Buđenje.

Nakon dijagnoze, najvažniji korak je edukacija roditelja i razumijevanje da ADHD nije neposluh ni lijenost, nego drukčiji način funkcioniranja mozga.

Što pomaže djeci s ADHD-om?

1. Dodatna stimulacija – djeci često pomažu pozadinska buka, rad na podu ili fizička aktivnost kako bi “utišali unutarnji šum” i lakše se koncentrirali. 
2. Vizualno i praktično učenje – djeca često bolje uče kroz slike, primjere i rad rukama nego kroz pasivno slušanje. 
3. Fizički alati za fokus – pilates lopte, gumene trake na stolicama ili čak žvakanje žvakaće gume mogu pomoći održavanju pažnje. 
4. Jasne rutine – rasporedi sa zvjezdicama ili kvačicama daju strukturu i smanjuju frustraciju. 
5. Sport i kretanje – često odgovaraju individualni sportovi poput tenisa ili stolnog tenisa, iako ne postoji univerzalno pravilo. 
6. Dovoljno slobodnog vremena – važno je ne preopteretiti dijete aktivnostima; dosada može potaknuti kreativnost. 
7. Emocionalna podrška – konflikte i probleme bolje je rješavati kada se dijete smiri, a ne u trenutku afekta. 
8. Fokus na uspjehe – pohvale i naglašavanje djetetovih jakih strana pomažu razvoju samopouzdanja. 

Djeci s ADHD-om često je potrebna dodatna fizička stimulacija kako bi se mogla fokusirati. Žvakanje žvakaće gume, tresenje nogama ili sjedenje na pilates lopti pomažu u regulaciji pažnje i smanjuju unutarnji nemir. Dakle, takva djeca često najbolje uče kada su aktivna i uključena u proces, dok im je dugo mirno sjedenje posebno teško.

Neurorazličita djeca informacije često obrađuju kroz slike, asocijacije i praktične primjere. Vizualni pristup olakšava razumijevanje i pamćenje, pomaže stvaranju jasnih asocijacija, daje strukturu i pregled zadataka, smanjuje kognitivno opterećenje i omogućuje bolji fokus kroz praktičan ra. Zato su korisni rasporedi, ilustracije, životni primjeri i aktivnosti “u pokretu”.

Emocionalno zdravlje i “maske”

Djeca s ADHD-om često odrastaju uz kritike da su lijena, neposlušna ili “glupa”, što može ozbiljno narušiti samopouzdanje. Kako bi se sami zaštitili razvijaju različite “maske”:

1. agresivno ponašanje 
2. ulogu “razrednog klauna” 
3. pretjeranu prilagodljivost ili “slatkoću” 

Posljedice narušenog samopouzdanja mogu uključivati:

1. osjećaj manje vrijednosti 
2. frustraciju i strah 
3. depresivnost i nezadovoljstvo 
4. probleme u ponašanju ili ovisnosti u kasnijoj dobi 

Zato je ključno da roditelji i učitelji prepoznaju djetetove kvalitete i stvaraju okruženje u kojem se dijete osjeća prihvaćeno.

ADHD kod djevojčica često prolazi neprepoznato

Iako se često tvrdi da je ADHD češći kod dječaka, zapravo je stvar u tome što ga djevojčice bolje maskiraju. Kod njih se ADHD manifestira s manje hiperaktivnosti, no više sanjarenja i emocionalnu preopterećenost. Često su označene kao perfekcionistice, a što se nemira tiče, kod djevojčica je češće prikazan kao brbljanje, prekidanje tuđih razgovora ili žvakanje kose ili olovaka. Zbog inteligencije i veće posvećenosti školskim obvezama, ADHD se kod djevojčica teže primjećuje.

Inovativni projekti u školama

Pozitivno je što je sve više obrazovnih djelatnika i ustanova upoznato s ADHD-om, a u više od 50 hrvatskih škola provode se i projekti podrške djeci s ADHD-om.

Play Attention je biofeedback tehnologija koja djeluje kao “teretana za koncentraciju”. Djeca kroz trening jačaju koncentraciju, kontrolu emocija i smanjenje impulzivnosti. Cilj je da razvoj mentalnih vještina postane dio školskog sustava jednako važan kao i klasični predmeti.

Mekani kutak je također aktualna metoda kojom se u učionicama uređuju prostori s dekama i jastucima gdje učenici prvih 10–15 minuta dana razgovaraju o osjećajima i svakodnevnim temama. Cilj je smanjiti stres i stvoriti pozitivnu atmosferu za učenje, jer djeca bolje uče kada se osjećaju sigurno i opušteno.

Nastavnici imaju veliku ulogu u smanjenju potrebe za “maskiranjem” i to na način da se trude isticati učenikove uspjehe i jake strane, izbjegavati javno ismijavanje i razumjeti da problematično ponašanje često proizlazi iz frustracije i straha. Savjetuje se reagirati smireno, a ne u afektu, koristiti vizualne i praktične metode poučavanja te stvarati pozitivnu i sigurnu atmosferu u razredu.

ADHD kod odraslih

ADHD ne nestaje odrastanjem. Kod oko 65% osoba isti simptomi ostaju prisutni i u odrasloj dobi. Mnogi odrasli prepoznaju ADHD tek kada dijagnozu dobije njihovo dijete pa u opisima simptoma prepoznaju vlastita iskustva iz djetinjstva. Odrasli s ADHD-om često imaju poteškoće u monotonim poslovima, ali mogu izvrsno funkcionirati u dinamičnim zanimanjima poput:

1. novinarstva 
2. prodaje 
3. poduzetništva 
4. hitnih službi 
5. edukacije i javnih nastupa 

Najbolje funkcioniraju kada posao uključuje interes, dinamiku i osjećaj svrhe. 

Liječi li se ADHD?

ADHD nije bolest koja se "izliječi" u klasičnom smislu riječi, nego neurorazličit način funkcioniranja mozga koji osobu prati tijekom cijelog života. Međutim, uz odgovarajuću podršku, djeca i odrasli s ADHD-om mogu uspješno razviti strategije koje im pomažu u svakodnevnom funkcioniranju te ostvariti svoj puni potencijal.

Podrška najčešće uključuje edukaciju roditelja, prilagodbu školskog okruženja i razvoj organizacijskih i emocionalnih vještina. Roditeljima može pomoći razumijevanje načina na koji ADHD utječe na pažnju, planiranje, regulaciju emocija i svakodnevne obveze, jer se mnogi problemi ne javljaju zbog neposluha ili manjka truda, nego zbog teškoća u izvršnim funkcijama mozga.

Kod neke djece preporučuje se i rad sa stručnjacima poput psihologa, edukacijskih rehabilitatora ili terapeuta koji pomažu u razvoju strategija za organizaciju, samoregulaciju i socijalne vještine. U određenim slučajevima, kada simptomi značajno utječu na školovanje, odnose ili kvalitetu života, liječnik može preporučiti i medikamentoznu terapiju. Odluka o tome uvijek se donosi individualno, nakon stručne procjene i razgovora s roditeljima.

Važno je naglasiti da cilj podrške nije promijeniti dijete ili "ukloniti" njegovu osobnost, nego mu pomoći da bolje razumije sebe, iskoristi svoje jake strane i lakše se nosi s izazovima koje ADHD donosi. Mnogi odrasli s ADHD-om ističu kako su upravo kreativnost, energija, znatiželja i sposobnost razmišljanja izvan okvira postale njihove najveće prednosti kada su naučili kako ih usmjeriti.

ADHD nije posljedica lošeg odgoja ili nedostatka volje, ističe Marko. Djeca i odrasli s ADHD-om često imaju izraženu kreativnost, energiju i sposobnost razmišljanja izvan okvira, ali im je potrebna podrška okoline i prilagodba sustava kako bi mogli razviti svoje potencijale. 

Cijelu epizodu ADHD kod djece: prvi znakovi, dijagnoza i kako pomoći djetetu snimljenu s Markom Ferekom iz Udruge Buđenje poslušajte na YT kanalu ili nekom od drugih podcast platformi BabRoom podcasta.