Najčešće greške roditelja koje potkopavaju samopouzdanje djece

3. travnja 2026.

Samopouzdanje je jedna od najvažnijih osobina koju dijete razvija u ranoj dobi. No, unatoč dobrim namjerama, roditelji često koriste pristupe koji ne daju željene rezultate.

U nastavku donosimo ključne smjernice o razvoju samopouzdanja – temeljene na stručnim objašnjenjima iskusne savjetnice za odgoj Martine Sokač o kojima smo razgovarali u podcastu Kad dijete plane - kako prepoznati i smiriti dječje emocije

Zašto pohvale nisu dovoljne

Danas se djeca često pretjerano hvale, vrlo često za stvari koje su već savladala.

Problem takvog pristupa je što:

1. dijete ne dobiva stvarnu povratnu informaciju
2. pohvale postaju automatske i bez značenja
3. dijete može postati ovisno o „bravo” i „super” reakcijama

Takve pohvale ne grade stvarno samopouzdanje jer nisu konkretne i ne pomažu djetetu razumjeti što je točno napravilo dobro.

Što zapravo treba pohvaliti?

Umjesto općenitih pohvala, važno je usmjeriti se na:

1. trud koji je dijete uložilo
2. proces, a ne samo rezultat
3. konkretne radnje i napredak

Martina ističe primjer – umjesto da automatizmom govorimo “bravo”, bolje je da kažemo “Vidim da si se baš potrudio oko toga.

Time dijete uči da je trud važan, da se vještine razvijaju kroz pokušaje te da uspjeh nije trenutan, već proces koji traje.

Samopouzdanje dolazi iz iskustva, ne iz riječi

Jedan od najvažnijih uvida je da se samopouzdanje ne gradi samo kroz pohvale.

Dijete treba:

1. vidjeti učinke svog rada
2. imati priliku sudjelovati i doprinositi
3. osjećati da je sposobno

Zato je važno uključiti dijete u svakodnevne aktivnosti, poput postavljanja stola, spremanja sobe i jednostavnih kućanskih zadataka.

Kada dijete uloži trud, vidi rezultat, te dobije konkretnu pohvalu, tada gradimo stvarno i stabilno samopouzdanje.

Zašto pretjerana pomoć šteti

Ako roditelji stalno rade stvari umjesto djeteta:

1. dijete ne razvija osjećaj kompetencije
2. nema priliku vidjeti što može samo
3. smanjuje se osjećaj vlastite vrijednosti

Djeca trebaju dobivati sve više odgovornosti s godinama, jer upravo kroz njih razvijaju:

1. samostalnost
2. sigurnost u sebe
3. osjećaj postignuća

Uloga frustracije u razvoju samopouzdanja

Važan, ali često zanemaren dio samopouzdanja je sposobnost nošenja s frustracijom.

Dijete treba naučiti:

1. prihvatiti „ne”
2. nositi se s odbijanjem
3. podnijeti neugodne emocije

Ove vještine kasnije pomažu u odnosima s vršnjacima, školskom okruženju, svakodnevnim životnim izazovima a kasnije i u poslovnim odnosima. Bez tog temelja, podsjeća Martina, samopouzdanje ostaje krhko i ovisno o vanjskim potvrdama.

Samoregulacija kao temelj samopouzdanja

Razvoj samopouzdanja usko je povezan s emocionalnom regulacijom.

Dijete koje zna prepoznati emocije, može ih proživjeti i „izdržati” te pritom ima podršku roditelja puno lakše razvija stabilnu sliku o sebi i vlastitim sposobnostima.

Kako graditi zdravo samopouzdanje

Samopouzdanje se ne stvara kroz stalne pohvale, već kroz iskustvo.

Dijete treba:

1. konkretno priznanje truda
2. prilike za samostalnost
3. jasne granice
4. podršku u teškim emocijama

Samopouzdanje se gradi kada dijete vidi da može, a ne kada mu samo govorimo da može. Taj i još niz praktičnih savjeta naša draga sugovornica Martina Sokač objavila je u knjizi Vodič za dječje emocije - Kroz suze i smijeh, gdje donosi 90 stranica praktičnih i svakodnevnih tema iz života roditelja.